Ribiz - Ribes rubrum
Ribiz je višegodišnja grmolika biljka iz porodice Grossulariaceae. Koristi se na različite načine u prirodnoj medicini - zbog obilja vitamina i minerala jača imunitet. Uzgaja se do 1000 m nadmorske visine. Podnosi djelimičnu sjenu ali prinosi su veći na suncu. Na višim mjestima sadi se na južne i jugoistočne položaje, a na nižim mjestima sjeverne i sjeverozapadne. Nije osjetljiv na niske temperature. Cvjetovi mogu izdržati temperaturu od -5 °C. Ribiz najbolje uspjeva na slabo kiselom (pH 5,5-6,5), dubokom, srednje teškom tlu koje je bogato organskim tvarima (više od 3 % humusa) i dobro drenirano ali ipak sposobno zadržati vlagu za prehranu ploda u ljetnim mjesecima. Prednost ribiza nad drugim voćem je što kad dozriju, mogu na grančicama ostati još 4-6 sedmica bez gubitka kvalitete. Samooplodna je biljka.
Prije sadnje mora se postaviti dobra drenaža i izvršiti obrada tla barem 40 cm duboko. Prije sadnje neophodno je inkorporirati u tlo određenu količinu mineralnog i stajskog gnojiva. Razmak sadnje unutar reda je 1 – 1,5 m, dok je međuredni razmak 2,5 – 3,5 m. Prije sadnje sadnice je poželjno potopiti u rastvor prirodnog biostimulatora ( Aleox Agro, Vitality Complex, Natura strong). Nakon sadnje sadnice je potrebno zaliti. Najbolja sadnja je u jesen i proljeće ukoliko su sadnice golih žila. Kontejnerske sadnice se mogu saditi i u toku perioda vegetacije.
Plodovi sazrijevaju 70 – 100 dana. Berba se obavlja ručno ili mehanizovano kada je 90 % plodova potpuno zrelo. Bere se u grozdovima kako bi se što duže zadržala svježina ploda. Plod se koristi u ishrani kao svjež, za izradu džemova, sokova itd. Od lišća i korijena se spravljaju čajevi koji pozitivno utječu na bolesti krvnog sistema.
Koje su zdravstvene vrijednosti ribizle?
Ribizla sadrži proteine, jabučnu, citričnu i tartaričnu kiselinu i gama-linolnu kiselinu. Bogata je kalcijumom i fosforom. Obiluje vitaminima B grupe (B1, B2, B3 i B6), C, A i K. Crvena ribizla je odličan izvor antioksidansa i minerala koji poboljšavaju kvalitet kože i kose. Pomaže u detoksikaciji tela i tako povećava otpornost organizma na bolesti. Sadrži vitamin C, kao i gvožđe koje pomaže kod anemije. Vitamin C ima i antihistaminska svojstva koja smanjuju djelovanje alergena, štiti od bakterija i virusa i olakšava tegobe astme.
Štiti krvne sudove i kosti
Ribizla sadrži kalijum, koji je važan za zdravlje srca i kvalitetan rad cjelog organizma. Djeluje preventivno na hipertenziju, snižava krvni pritisak i pomaže u smanjenju rizika od moždanog udara. Ima znatnu količinu vitamina K, koji pomaže kod zdravog grušanja krvi. Taj vitamin zadužen je i za održavanje zdravih kostiju jer reguliše kalcijum u kostima pa je preporučljiv i kod osteoporoze.
Diuretik i tonik za probavu
Bilo da se jedu svježe bobice ili u obliku soka i želea, ribizla ima odlično laksativno djelovanje. Ako se konzumira samo nekoliko dana zaredom, problem zatvora nestaje. S obzirom na sadržaj vlakana, redovna konzumacija podstiče rad crijeva i želuca i na prirodan način ubrzava probavu. Blago djelovanje čini ribizle pogodnim i za osobe koje boluju od sindroma iritabilnog crijeva. Koristi se kao tonik za apetit i ako se pojede prije obroka, pomaže boljoj probavi.
Koji dijelovi ribizle su korisni za zdravlje?
Sjemenke unutar plodova ribizle sadrže gama-linolnu kiselinu, koja snižava povišeni krvni pritisak, bolove i upale, ublažava alergijske reakcije i probleme s kožom. Sjemenke je dobro koristiti za ublažavanje PMS-a, alergija, napetosti i stresa, kao i psorijaze i ekcema. Izgnječene bobice u spoljašnjoj primjeni koriste se za obloge kod povreda, posekotina i opekotina.
Rezidba ribizle
Ribizla je žbunašica. Ukoliko se ne bi orezivala, tj. ukoliko se ne bi izbacivale starije grane, onda bi pojava jednogodišnjih izdanaka bila smanjena i takvi žbunovi bi davali sve slabiji rod i brže bi propadali. Zato se ova vrsta mora orezivati svake godine da bi se podstaklo izbijanje novih izdanaka, a time povećala rodnost i životni vijek žbuna. Bez obzira da li je sadnja obavljena u jesen ili proljeće, posađene sadnice se skraćuju u proljeće na 3–4 pupoljka, odnosno 1-2 ako je sadnica slabo razvijena. Ako imamo više izdanaka, ostavimo 2-3 koja prekratimo na po 1-2 pupoljka (ukupno do 6 pupoljaka po žbunu), a sve ostale izdanke potpuno izbacimo. U drugoj godini, na proljeće se ostave 3-4 pravilno raspoređena izdanka, a ostali izbace iz osnove. U trećoj godini se pored dvogodišnjih izdanaka opet ostave svega 3-4 prošlogodišnja izdanka, a ostale grane se izbacuju iz osnove. Kod crne ribizle, od četvrte godine se pored ostavljanja 3-4 prošlogodišnja izdanka, iz žbuna uklanjaju najstariji, trogodišnji izdanci. Crna ribizla je bujnija od crvene pa se na njoj može ostavljati i više izdanaka pri rezidbi. Ovakvim orezivanjem žbunovi će uvek izgledati mladi i vitalni, i uvijek ćemo imati dovoljan broj mladih grana na kojima se dobijaju najkvalitetniji plodovi.
