Ribiz - Ribes rubrum
Ribiz je višegodišnja grmolika biljka iz porodice Grossulariaceae. Koristi se na različite načine u prirodnoj medicini - zbog obilja vitamina i minerala jača imunitet. Uzgaja se do 1000 m nadmorske visine. Podnosi djelimičnu sjenu ali prinosi su veći na suncu. Na višim mjestima sadi se na južne i jugoistočne položaje, a na nižim mjestima sjeverne i sjeverozapadne. Nije osjetljiv na niske temperature. Cvjetovi mogu izdržati temperaturu od -5 °C. Ribiz najbolje uspjeva na slabo kiselom (pH 5,5-6,5), dubokom, srednje teškom tlu koje je bogato organskim tvarima (više od 3 % humusa) i dobro drenirano ali ipak sposobno zadržati vlagu za prehranu ploda u ljetnim mjesecima. Prednost ribiza nad drugim voćem je što kad dozriju, mogu na grančicama ostati još 4-6 sedmica bez gubitka kvalitete. Samooplodna je biljka.
Prije sadnje mora se postaviti dobra drenaža i izvršiti obrada tla barem 40 cm duboko. Prije sadnje neophodno je inkorporirati u tlo određenu količinu mineralnog i stajskog gnojiva. Razmak sadnje unutar reda je 1 – 1,5 m, dok je međuredni razmak 2,5 – 3,5 m. Prije sadnje sadnice je poželjno potopiti u rastvor prirodnog biostimulatora ( Aleox Agro, Vitality Complex, Natura strong). Nakon sadnje sadnice je potrebno zaliti. Najbolja sadnja je u jesen i proljeće ukoliko su sadnice golih žila. Kontejnerske sadnice se mogu saditi i u toku perioda vegetacije.
Plodovi sazrijevaju 70 – 100 dana. Berba se obavlja ručno ili mehanizovano kada je 90 % plodova potpuno zrelo. Bere se u grozdovima kako bi se što duže zadržala svježina ploda. Plod se koristi u ishrani kao svjež, za izradu džemova, sokova itd. Od lišća i korijena se spravljaju čajevi koji pozitivno utječu na bolesti krvnog sistema.
Koje su zdravstvene vrijednosti ribizle?
Ribizla sadrži proteine, jabučnu, citričnu i tartaričnu kiselinu i gama-linolnu kiselinu. Bogata je kalcijumom i fosforom. Obiluje vitaminima B grupe (B1, B2, B3 i B6), C, A i K. Crvena ribizla je odličan izvor antioksidansa i minerala koji poboljšavaju kvalitet kože i kose. Pomaže u detoksikaciji tela i tako povećava otpornost organizma na bolesti. Sadrži vitamin C, kao i gvožđe koje pomaže kod anemije. Vitamin C ima i antihistaminska svojstva koja smanjuju djelovanje alergena, štiti od bakterija i virusa i olakšava tegobe astme.
Štiti krvne sudove i kosti
Ribizla sadrži kalijum, koji je važan za zdravlje srca i kvalitetan rad cjelog organizma. Djeluje preventivno na hipertenziju, snižava krvni pritisak i pomaže u smanjenju rizika od moždanog udara. Ima znatnu količinu vitamina K, koji pomaže kod zdravog grušanja krvi. Taj vitamin zadužen je i za održavanje zdravih kostiju jer reguliše kalcijum u kostima pa je preporučljiv i kod osteoporoze.
Diuretik i tonik za probavu
Bilo da se jedu svježe bobice ili u obliku soka i želea, ribizla ima odlično laksativno djelovanje. Ako se konzumira samo nekoliko dana zaredom, problem zatvora nestaje. S obzirom na sadržaj vlakana, redovna konzumacija podstiče rad crijeva i želuca i na prirodan način ubrzava probavu. Blago djelovanje čini ribizle pogodnim i za osobe koje boluju od sindroma iritabilnog crijeva. Koristi se kao tonik za apetit i ako se pojede prije obroka, pomaže boljoj probavi. Crvena ribizla poznati je diuretik jer podstiče eliminaciju mokraćne kiseline, što je korisno za oboljele od gihta ili reumatskih bolesti.
Koji dijelovi ribizle su korisni za zdravlje?
Sjemenke unutar plodova ribizle sadrže gama-linolnu kiselinu, koja snižava povišeni krvni pritisak, bolove i upale, ublažava alergijske reakcije i probleme s kožom. Sjemenke je dobro koristiti za ublažavanje PMS-a, alergija, napetosti i stresa, kao i psorijaze i ekcema. Izgnječene bobice u spoljašnjoj primjeni koriste se za obloge kod povreda, posekotina i opekotina.
Rezidba ribizle
Ribizla je žbunašica. Ukoliko se ne bi orezivala, tj. ukoliko se ne bi izbacivale starije grane, onda bi pojava jednogodišnjih izdanaka bila smanjena i takvi žbunovi bi davali sve slabiji rod i brže bi propadali. Zato se ova vrsta mora orezivati svake godine da bi se podstaklo izbijanje novih izdanaka, a time povećala rodnost i životni vijek žbuna. Bez obzira da li je sadnja obavljena u jesen ili proljeće, posađene sadnice se skraćuju u proljeće na 3–4 pupoljka, odnosno 1-2 ako je sadnica slabo razvijena. Ako imamo više izdanaka, ostavimo 2-3 koja prekratimo na po 1-2 pupoljka (ukupno do 6 pupoljaka po žbunu), a sve ostale izdanke potpuno izbacimo. U drugoj godini, na proljeće se ostave 3-4 pravilno raspoređena izdanka, a ostali izbace iz osnove. U trećoj godini se pored dvogodišnjih izdanaka opet ostave svega 3-4 prošlogodišnja izdanka, a ostale grane se izbacuju iz osnove. Kod crne ribizle, od četvrte godine se pored ostavljanja 3-4 prošlogodišnja izdanka, iz žbuna uklanjaju najstariji, trogodišnji izdanci. Crna ribizla je bujnija od crvene pa se na njoj može ostavljati i više izdanaka pri rezidbi. Ovakvim orezivanjem žbunovi će uvek izgledati mladi i vitalni, i uvijek ćemo imati dovoljan broj mladih grana na kojima se dobijaju najkvalitetniji plodovi.
