Šljiva Stanley
Ova sorta američkog porijekla, po mišljenju mnogih, najbolja je šljiva koja se uzgaja na našim prostorima, a ipak manje je zastupljena u odnosu na požegaču i posebice čačanske sorte - rodnu, ljepoticu, najbolju i ranu. Stanley je prisutna u nasadima šljiva ali u većini slučajeva, kao pomoćna sorta. Mnogi voćari je ne vole jer, navodno, nije pogodna za rakiju i teže se prodaje u svježem stanju, što nije istina. Pogodna je za pravljenje pekmeza, iako se pokožica više kuha, za sušenje i proizvodnju rakije, a kada je kišnija godina plod, inače prosječne veličine, ne zaostaje mnogo za plodovima Čačanske ljepotice, najbolje ili Felicie, što joj pospješuje prodaju u svježem stanju.
Rana sorta
Koštica se djelomično odvaja od mesa (polukalanka), cvjeta srednje rano i kao većina sorti šljiva, osjetljiva je na kasne proljetne mrazeve koji su sve više izraženi posljednjih godina. Događa se da na stablu bude mnogo plodova blizanaca. Rano stupa u punu rodnost, stablo je umjereno bujno, a sazrijeva u prvoj polovici avgusta. Plod može dugo ostati na grani tako da je neki voćari beru u rujnu. Samooplodna je sorta, ali je bolje da ima pored sebe još sorti za uspješnije oprašivanje i oplodnju, kao što su Rut Gešteter, Kalifornijska plava, Čačanska rodna i ljepotica.
Zahvalna za svaki tip rezidbe
Stanley rađa na kratkim rodnim grančicama i majskim kiticama jer se slabo razgranava i nema mnogo skeletnih grana. Upravo to je najvažnije za ovu šljivu - ostaviti više kratkih rodnih grančica, a izrođene grane mijenjati, ako nemaju dovoljno pupa ili skratiti na bočnu kratku grančicu, ako je puna rodnih pupoljaka. Većina rezača prilikom rezidbe voli raditi sa sortom Stanley upravo zbog mnoštva kratkih grančica punih rodnih pupoljaka i imaju običaj reći da kako god da se orezuje, ona će roditi. Drugačije je na primjer sa čačanskom rodnom koja je sa širokom krošnjom i dugačkim jednogodišnjim granama teža za rezidbu.
I oboljela stabla mogu rađati
Što se tiče otpornosti na bolesti, Stanleyka je osjetljiva na moniliju, ali nema problema u praksi, ako se na vrijeme odnosno u zimu i proljeće, koriste bakarni preparati i sredstva na bazi vapna. Nije 100% otporna na šarku šljiva, ali je dobro podnosi, još bolje od čačanske rodne. Uz redovnu zaštitu kontaktnim preparatima, nema puno problema ni sa plamenjačom. Prihrana se obavlja stajskim i mineralnim gnojivima, što će omogućiti redovne prinose i obilan rod ove sorte, a samim tim i veću otpornost na bolesti pa se često događa da stablo, iako oboljelo od raka grana odnosno Pseudomonasa i dalje rađa.
